Mr.sci.med.dr Adem Zalihić, direktor JU ZHMP KS, za portal Klix :
“Treba pomoći ljudima u bolovima, ali naš
posao je mnogo ozbiljniji”

Otkako je preuzeo funkciju direktora Hitne pomoći Kantona Sarajevo, Adem Zalihić uvjerava građane kako mogu biti ponosni na sve što im pruža ova zdravstvena ustanova, a najveća želja mu je, govori nam, da Hitna pomoć radi ono za što je nadležna te da građani budu zdravstveno osvješteniji.
Na početku razgovora Zalihić ističe kako se Hitna pomoć KS razlikuje od drugih ustanova za pružanje hitne medicinske pomoći u našoj zemlji, kako po organizaciji rada, tako i po opremi i iskustvu radnika.

“Hitna pomoć KS ima budućnost i perspektivu samo ako pružimo mladim ljudima da se afirmišu. Želimo zadržati mlade i kvalitetne ljude”, kaže Zalihić.

Nije teško pretpostaviti kako su nerijetko ljudi iz Hitne pomoći odlazili u druge zdravstvene ustanove ili pak druge zemlje. Danas je situacija malo drugačija. Zalihić tvrdi kako s rezervom može reći da su ljekari u Hitnoj pomoći KS zadovoljni i solidno plaćeni za svoj posao.

“Želimo pružiti ljudima mogućnost svestrane edukacije kada je riječ o urgentnoj medicini. Već su naši ljudi gostovali na nekoliko značajnih naučnih skupova. Napravili smo jedan prestižan edukativni centar koji pruža savremene uslove za edukaciju upravo da usmjerimo mlade ljude. Među deset mladih koje obučimo možda se krije stručnjak koji će se sutra spominjati kao što se spominje doktorica Silva Rizvanbegović po kojoj smo i nazvali centar”, rekao nam je Zalihić.
Ljekari Hitne pomoći u KS obrade otprilike 400 pacijenata dnevno, a vikendom nekad i više od 550 pacijenata. Poređenja radi, Hitna pomoć u Beogradu, koji ima četiri puta više stanovnika nego glavni grad BiH, dnevno obradi otprilike 700 do 800 pacijenata.

“Hitna pomoć KS je izuzetno opterećena. Ne bih selektovao ko je sada kriv za to, ali moja želja je da se mi odmaknemo od gerijatrijske službe ili palijativne službe. Nadležni i odgovorni moraju naći rješenje za to da se i tim ljudima pruži adekvatna pomoć, ali mislim da to nije posao Hitne pomoći, to nije slučaj nigdje u svijetu. Naprimjer, mi svakodnevno idemo najmanje na 10-15 lokacija gdje je potrebna pomoć bolesnicima s karcinomom. Ovakvi pacijenti zaslužuju njegu, ali ako vi tretirate nekoga s karcinomom, a u to vrijeme je neko pao sa skele, doživio saobraćajni udes, zastoj srca, moždani udar, pucanje slijepog crijeva i slično, moramo imati prioritete. Ako damo prednost struci, onda ćemo vrlo lako doći do zaključka šta bi trebala raditi Hitna pomoć. Ljudi ne razumiju šta je Hitna pomoć. To je izvanbolničko pružanje hitne medicinske pomoći. Mi moramo pokriti teren. Pokušavamo se još bolje organizovati, ali do sada smo uspjeli razviti jedan izuzetan sistem. Građani Kantona Sarajevo mogu sigurno biti ponosni jer ovakvo nešto ne postoji svuda u BiH. Svi su ljubomorni na nas jer drugi dijelovi BiH nemaju ovakvu hitnu pomoć”, ističe Zalihić.

Međutim, ono što otežava rad ljekarima urgentne medicine, ne samo u Sarajevu, već u cijeloj BiH, je slaba osviještenost građana o osnovama oživljavanja i pružanja prve pomoći. Kako i Zalihić priznaje, svi su navikli nazvati Hitnu pomoć i samo čekati da dođe.

“Naš najveći neprijatelj je vrijeme. Kada čovjeku stane srce, struka i nauka kažu da imate maksimalno pet minuta za oživljavanje. Najveću mogućnost da pomognete čovjeku imate u prvoj minuti i onda to naglo pada, već u drugoj minuti puno manje i već poslije pet minuta teško je nekoga vratiti u život. Građani, nažalost, ne poznaju osnove pružanja pomoći u takvim situacijama. Ne krivim ja njih, ali mi se trudimo da što više građana prođe kroz osnove oživljavanja ili kroz BLS (Basic Life Support) edukaciju”, govori nam Zalihić.

U Americi je, naprimjer, obaveza svih učenika da prođu kroz BLS edukaciju. Zalihić sa svojim timom radi na kampanji da to bude praksa i kod nas.

“Ljudi osjećaju ponos, pogotovo tinejdžeri, kada im objasnite da stvarno možete nekome pomoći. To nam je neki pravac u budućnosti. Svako će se složiti da je važno da možete pomoći nekome, a biti u prilici i ne znati je veoma loše. Ljudi čekaju Hitnu pomoć, galame na telefonu… Ali dobro, mi dolazimo i doći ćemo. Dispečer želi dati savjete onome ko je na mjestu događaja da uradi nekoliko korisnih stvari, ali ne nailazimo uvijek na dobru saradnju”, dodaje Zalihić.

Ljekar koji sjedi u dispečerskom centru, pojašnjava Zalihić, u tri minute može zaprimiti i do 20 poziva. On mora odlučiti gdje će prvo poslati pomoć, dok svi žele da prvo njima dođe.

“Ljude ne interesuje ništa, svi žele pomoć. Radio sam taj posao i imam bezbroj slučajeva gdje sam poželio da nikad nisam ušao u Hitnu pomoć. Vi odlučujete o tuđim životima i svi su u teškoj situaciji”, dodaje Zalihić.

Na sreću, Hitna pomoć KS ima odličan kapacitet voznog parka, ljekara i opreme. Nedavno je Vlada KS odobrila i finansijska sredstva za adaptaciju i sanaciju objekta Hitne pomoći.

Zalihić nam priča kako je predstavnik Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) prošlog mjeseca obišao Hitnu pomoć KS te izrazio veliko zadovoljstvo radom ove ustanove.

Kada je riječ o edukaciji građana, Zalihić je izrazio veliko zadovoljstvo što će glavni grad BiH uskoro dobiti šest novih automatskih defibrilatora ili AED aparata za oživljavanje. Grad Sarajevo i načelnici svih sarajevskih općina prepoznali su važnost postavljanja ovih aparata na lokacijama gdje su potrebni, a Zalihić naglašava kako uz njih doslovno svaki građanin može spasiti nečiji život.

“Od velike važnosti je osoba koja može započeti oživljavanje druge osobe, to jest da ‘kupi’ malo vremena za nas. To je nemjerljiv benefit,kako za pojedinca, tako i za cijelo društvo. Umrlo mi je sigurno 200 ljudi na rukama u dosadašnjoj karijeri. Znam da se tu moglo nešto uraditi. Otkako sam došao na ovu poziciju, namjera mi je da se pomjerimo od davanja injekcija za bolove. Treba pomoći i ljudima koji su u bolovima, ali to nije posao Hitne pomoći. Naš posao je mnogo ozbiljniji”, istakao je Zalihić.

U Hitnoj pomoći KS danas radi 80 ljekara, od pripravnika do stalno zaposlenih. O njihovoj stručnosti dovoljno govori činjenica da su među prvima počeli pacijentima ugrađivati pacemaker na terenu.