IMOBILIZACIJA

IMOBILIZACIJA

Imobilizacija predstavlja sprečavanje pokretljivosti dijela tijela kod kojeg sumnjamo da je došlo do prijeloma, tj. frakture kosti. Na ovaj način ozlijeđeni dio tijela se stavlja u stanje mirovanja, a cilj je spriječiti pogoršanje povrede i pojavu dodatne boli.
Imobilizaciju koristimo kod prijeloma ili sumnje na prijelom kosti, opsežnih rana ili opekotina, smrzotina, zmijskog ugriza i prignječenja ekstremiteta.

Vrste imobilizacije
Razlikujemo dvije vrste imobilizacije: transportnu i definitivnu.

Transportna imobilizacija štiti povrijeđenog neposredno nakon povređivanja i za vrijeme transporta. Vremenski je ograničena. Obavlja se sredstvima kojima se trenutno raspolaže.

Definitivna imobilizacija se koristi u zdravstvenim ustanovama u sklopu neoperativnog liječenja i nakon operativnog tretmana, a u zavisnosti od vrste povrede.

Medicinske ekipe imaju tvornički proizvedene udlage, okovratnike i zračne jastuke za imobilizaciju udova i kralježnice. U nedostatku tvorničkih sredstava mogu poslužiti daščice, trokutasta marama i drugi predmeti koji se mogu naći na licu mjesta (priručna sredstva) ovisno o snalažljivosti osobe koja pruža prvu pomoć.

Principi imobilizacije
Prilikom imobilizacije najčešće se koristimo pravilom ”dvojke” – dva lica pružaju pomoć, imobiliziraju se dva susjedna zdrava zgloba, a sredstvo za imobilizaciju se pričvršćuje na dva mjesta – iznad i ispod povrijeđenog dijela tijela. U stanje mirovanja stavlja se ozlijeđeni dio ruke ili noge i dva susjedna zgloba.
Prilikom imobilizacije bitno je napomenuti da se ne vrši prisilno namještanje zgloba ili povrijeđenog dijela tijela. Ukoliko se prilikom imobilizacije naiđe na otpor ili bolnost, povrijeđeni ekstremitet se imobilizira u položaju u kojem je i zatečen.
Noga se imobilizira u ispruženom položaju (ozljeđena osoba mora ležati), a ruka presavijena u laktu i priljubljena uz tijelo. Šaka se imobilizira sa lagano savijenim prstima. Naročito je potreban oprez prilikom sumnje na povredu kičmenog stuba. Do povrede kičme može doći u toku samog nastanka povrede, ali i prilikom transporta ozlijeđenog. Na povredu kičme posumnjati kod prometnih nesreća, pada s visine, tučnjave, skoka u vodu, pada predmeta na glavu. Ukoliko posumnjamo na povredu kičmenog stuba, nije dozvoljeno bespotrebno pomijeranje pacijenta.