OPEKOTINE

OPEKOTINE

OPEKOTINE

Opekotine su povrede nastale uslijed dejstva prekomjerne toplote nekog agensa u bilo kom agregatnom stanju.
One su jedne od najčešćih povreda u domaćinstvu, osobito među djecom. Većina ljudi se može oporaviti bez ozbiljnih posljedica po zdravlje, zavisno od uzroka i stepena opekotine. Ozbiljnije opekotine zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć kako bi se izbjegle komplikacije i smrtni ishod.

Uzročnici opekotina:

-vrela voda, para
-vatra, plamen
-vrela ulja
-čvrsti vreli predmeti (kontaktne opekotine)
-hemijske opekotine
-električna struja
-jonizirajuća zračenja, ekscesivno izlaganje suncu

Svi pomenuti faktori djeluju tako što dovode do  koagulacije proteina ćelija i međućelijske mase i slijedstveno do nekroze tkiva. Struja i hemikalije , osim toga , i direktno oštećuju ćelijsku membranu.

Pri pregledu i postavljanju dijagnoze potrebno je utvrditi naziv povrede (combustio – plamen, ambustio – voda, para, electrocutio – struja, causoma – kaustične materije itd.); lokacija povrede (dio tela); veličina povrede izražena u procentima; dubina opečenosti izražena u stepenima.

Vrsta opekotine se ne bazira na uzroku. Kipuća voda, npr, može uzrokovati sva tri stepena opekotina, u zavisnosti koliko je vruća voda i koliko je dugo u kontaktu s kožom. Hemijske i električne opekotine zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć jer mogu aficirati unutrašnjost tijela, čak i ako je oštećenje kože minorno.

Intenzitet oštećenja zavisi od :

-temperature uzročnika
-vremena djelovanja na organizam

Koža se sastoji od epitelnog i vezivnog tkiva. Epiderm je površni sloj i ima veliku sposobnost regeneracije iz dubljih slojeva kože , kožnih apendiksa i sa ivica rane. Derm je sloj vezivnog tkiva koji predstavlja 9/10 debljine kože i njegovo oštećenje dovodi do fibroznih promjena koje su trajne.

Promjene u tkivu se dešavaju u tri zone :

Zona nekroze -je definitivno oštećenje, koje se mora ukloniti da bi reparatorni mehanizmi organizma mogli da djeluju.
Zona staze – tkivo oko nekroze koje pri liječenju nastojimo maksimalno očuvati jer pokazuje tendenciju ka izumiranju i produbljivanju opekotine.
Zona hiperemije – okolno neoštećeno tkivo sa reakcijom na promjene u prve dvije zone.

Reakcija organizma na povredu

Odgovor organizma na opekotinu (povredu) može biti lokalni, regionalni i sistemski.

Lokalno na mestu opekotine nalazi se destruisano tkivo, oslobođeni medijatori, inflamacija, može biti prisutna infekcija i niz reparatornih procesa sa epitelizacijom kao završnom fazom akutnog odgovora.

Regionalni odgovor podrazumijeva pojavu izrazitog edema na glavi i vratu, poremećaj ishrane ekstremiteta kao posljedica cirkularnog kolapsa, celulitis (flegmona) kao posljedica infekcije.

Sistemski odgovor je najznačajniji naročito kod opekotina koje zahvataju veliku površinu tijela (>15%) jer mogu biti životno ugrožavajuće. Ovakve opekotine dovode do „opekotinske bolesti“. Osoba gubi znatnu količinu plazme i remeti cirkulaciju. Širenje medijatora zapaljenja u organizmu dovodi do vazodilatacije kapilara i dodatnog gubitka tečnosti, što osobu može uvesti u šokno stanje.
Također, moguć je nastanak inhalacionih povreda koje značajno ugrožavaju život pacijenta. Opekotine koje dovode do pojave eshare (opečeno devitalizovano tkivo) na vratu i grudnom košu ugrožavaju disanje povrijeđenog. Infekcija u svakom trenutku može da pređe u sepsu koja također sistemski ugrožava život.
Ukoliko opekotina zahvata vrat i glavu, u roku od 12 do 24 časa može doći do nastanka edema koji potpuno mijenja lični opis povrijeđenog. Nastaje deformacija lica, zatvaranje očiju, osoba ne može da gleda. Kada opekotina nastaje u zatvorenom prostoru mogu se javiti oštećenja gornjih delova respiratornog sistema, simptomi su promuklost, kašalj, stridor, pištanje pri disanju, itd.

Najvažniji, ali ne i jedini elementi u određivanju težine kliničke slike kod opekotina su veličina povrede kao i njena dubina.

Veličinu, opseg povrede određujemo kao procenat oštećene kože u odnosu na cjelokupnu površinu kože (TBSA – total body surface area). U praksi za osnovnu orjentaciju koriste se „pravilo devetke“ i „pravilo dlana“. Kod „pravila devetke“ tijelo odrasle osobe dijeli se u 11 regiona relativno jednake površine. Svaki od njih predstavlja 9% TBSA. Ti dijelovi su: gornji ekstremitet, prednja strana donjeg ekstremiteta, zadnja strana donjeg ekstremiteta, glava i vrat i prednja i zadnja strana trupa (po 18% naprijed i pozadi).

Pravilo devetke se najčešće upotrebljava u procjeni velikih opekotina, ali u slučaju manjih znatno preciznijie je pravilo dlana. Površina dlana posmatrane osobe orjentaciono predstavlja 1% tjelesne površine. Dlan bez prstiju odgovara površini od 0,5%. Kod djece se ne primenjuju ova pravila jer je odnos dijelova tijela različit nego ko odraslih. Dubinu opekotine nije lako procijeniti te se definitivna procjena dubine opekotine vrši u toku 24 do 48h.

Nivoi opekotina

Postoje tri primarne vrste opekotina: prvog, drugog i trećeg stepena. Svaki stepen je baziran na težini-stepenu  oštećenja kože, počevši od prvog kao najmanjeg stepena oštećenja.

Oštećenje uključuje:
⦁ Stepen: svijetlocrvena koža, bez bula
⦁ Stepen: bule različite veličine, nešto zadebljanja
⦁ Stepen: neelastična , kruta , zadebljala koža , bijela ili mrka.

Postoje također opekotine 4. stepena, koje uključuju sve simptome opekotina 3. stepena ali se protežu i izvan kože u tetive i kosti.

Terapija opekotina

Liječenje opekotina obuhvata terapiju same opekotine, terapiju sistemskih poremećaja u okviru „opekotinske bolesti“ i liječenje komplikacija do kojih dolazi u toku bolesti i liječenja.

⦁ primjena općih, standardnih mjera prve pomoći (A – airway-prolaznost disajnih puteva, B – breathing-disanje, C – circulation-cirkulacija),
⦁ udaljiti povrijeđenog od štetnog agensa,
⦁ spriječiti dalje štetno delovanje istog,
⦁ sprovesti zaštitu ozlijeđene površine,
⦁ ako je moguće hladiti povrijeđeno mjesto
⦁ ukoliko postoje znaci pratećeg šoka djelovati prema mogućnostima  (utopljavanje tijela, davanje analgetika, peroralno davanje tečnosti uz oprez zbog pareze crijeva).

U terapiji opekotina se ne savetuje  nanošenje bilo kakvih sredstava narodne i oficijelne medicine na opečenu površinu! Na ovaj način olakšava se kasnija obrada opekotine i prevenira sekundarna kontaminacija rane. U skladu sa težinom opekotine obezbijediti adekvatan transport povrijeđenog do zdravstvene ustanove.

Opekotine 1. stepena

Opekotine prvog stepena ne zahtijevaju ozbiljno liječenje. Ipak, važno je pregledati povrijeđenog i isključiti dublje opekotine. Ovakvoj osobi se savjetuje izbjegavanje postojećih izvora toplote koji su doveli do povrede. Potreban je lokalni tretman hladnim oblogama i blagom hidrantnom kremom. Po potrebi mogu se uzeti analgopiretici.

Uzrokuju minimalno oštećenje kože, nazivaju se još i površnim opekotinama. Znakovi uključuju crvenilo, minimalnu inflamaciju ili otok, bol te suhoću kože i ljuštenje tokom zacijeljivanja koje traje do 10 dana, bez ožiljavanja.
Ipak, potrebno je posavjetovati se sa ljekarom ako opekotina zahvata veću površinu kože,te lice i velike zglobove poput
koljena, članka, lakta, ramena, stopalo ..

Opekotine prvog stepena obično se tretiraju kućnom njegom, što se ranije počne, proces cijeljenja je brži.

Tretman uključuje :

-natapanje rane u hladnoj vodi pet minuta ili duže
-uzimanje acetaminofena ili ibuprofena za ublažavanje bolova
-nanošenje lidokaina (anestetika) sa aloe vera gelom ili kremom za umirenje kože
-upotrebu antibiotske masti i labave gaze za zaštitu pogođenog područja

Ne koristiti led, jer to može pogoršati štetu. Nikada ne stavljati pamučne kuglice na opekotinu, jer se mala vlakna mogu zalijepiti na povredama i povećati rizik od infekcije. Takođe, izbegavati kućne lijekove poput putera i jaja, jer oni nisu dokazano efikasni.

Zašto je češkanje opekotine štetno?

Češkanje rane od opekotine možda može olakšati inicijalni bol povezan sa povredom, ali će u konačnici usporiti proces zarastanja. Štaviše, u nekim slučajevima, češkanje rane od opekotine može uzrokovati promrzline na već oštećenom i osjetljivoj koži.

Opekotine 2. stepena

Su mnogo ozbiljnije od opekotina 1. stepena jer se oštećenje proteže izvan površnog sloja kože. Ova vrsta opekotina dovodi do pojave bula , koža postaje ekstremno crvena i upaljena. Neke se bule otvore davajući opekotini mokar izgled. S vremenom,preko rane može da se razvije , debelo, mekano tkivo nalik na krastu, zvano fibrinozni eksudat.
Zbog delikatne prirode ovih rana , održavanje rane čistom i adekvatno bandažiranje je neophodno za prevenciju infekcije. Ovo također pomaže da se opekotina brže zaliječi.
Nekima treba više od 3 sedmice da zarastu , ali većina zarasta unutar 2-3 sedmice bez ožiljaka, ali često sa pigmentnim promjenama kože.

Tretman uključuje :

-Kao i kod opekotina 1.stepena : izbjegavati pamučne kuglice i upitne kućne lijekove.
– potopiti kožu pod otvorenu hladnu vodu u trajanju od 15 minuta ili duže
– analgezija ( acetaminophen ili ibuprofen)
– apliciranje antibiotske kreme

Cilj obrade opekotine je smanjenje kontaminacije rane i omogućavanje najpovoljnijih uslova za spontano zacjeljivanje. Čišćenje se izvodi u uslovima antisepse i asepse. Najprije se uklanja odjeća, prljavština, tragovi supstance koji su doveli do povrede ako postoje. Slijedi čišćenje neagresivnim antiseptikom (povidon, asepsol, itd.). Postupak se ponavlja dok se rana ne očisti. Zatim se ispira obilnim količinama fiziološkog rastvora i pristupa zavijanju.
Opekotina drugog površnog stepena previja se zavojem sa pet slojeva, masna gaza, vlažna gaza, suva gaza, sterilna vata i sterilni zavoj. Masna gaza (vazelin) omogućava lakše dreniranje tečnosti sa rane ka gornjim slojevima, bolju epitelizaciju i manje bolno slijedeće previjanje. Vlažna gaza je natopljena fiziološkim rastvorom, rastvorom rivanola, povidona, borne kiseline, itd. Deluje tako što lokalno hladi povrijeđenu površinu i ravnomjerno upije sekret kako se suši. Suva gaza upija sekret i štiti ranu od prodora infekcije. Sterilna vata pojačava ovaj efekat, ravnomijerno pritiska zavijenu površinu. Sterilni zavoj ravnomijerno komprimuje sve pomenute slojeve.
Ovako postavljen zavoj omogućava optimalne uslove za spontano zarastanje, epitelizaciju, i uz nadzor i povremene kontrole može ostati nepromijenjen do 12, 14 dana. Opekotine do tada završavaju spontanu epitelizaciju i smatraju se izliječenim. Zavoj se ranije mijenja ako dođe do provlažavanja (omogućava nastanak infekcije), pojave infekcija. Znaci infekcije su crvenilo, pojačana bol, otok, temperatura, groznica, slabost i malaksalost. Po potrebi i u zavisnosti od izolovane bakterije u terapiji infekcije mogu se koristiti i penicilini.
Svakako, potražiti hitnu medicinsku pomoć ako opekotina obuhvata veće područje kao npr:
lice, ruke, stražnjicu, prepone, stopala.

Opekotine 3. stepena

Isključujući opekotine 4. stepena, opekotine 3. stepena su najteže. Prouzrokuju najviše štete zahvatajući svaki sloj kože. Pogrešno je vjerovanje da one najviše bole. Kod ove vrste opekotina oštećene je toliko obimno da možda neće biti nikakve boli zbog oštećenja nerva.

Zavisno od uzroka simptomi mogu uključivati:
-voštanu i bijelu boju
-tamno smeđu boju
-suva, mrtvi derm sa vidljivim tromboziranim krvnim sudovima kože
-neelastična , kruta (kao obrađena koža)

Bez operacije , ove rane zarastaju sa teškim ožiljavanjem i kontrakturama. Neophodna je transplantacija kože.
Nikada ne pristupajte samotretmanu opekotine trećeg stepena. Odmah POZOVITE HITNU POMOĆ. Dok čekate medicinski tretman podignite povredu iznad razine srca. Ne skidajte odjeću, ali se pobrinite da odjeća nije zalijepljena za opekotinu.

Liječenje teških opekotina je izuzetno skupo, vjerovatno najskuplje u medicini. Patnja povrijeđenog i njegovih bližnjih je izražena i dugotrajna , a ishod je veoma neizvjestan. Pacijenti koji prežive obično nose posljedice doživotno i zahtijevaju brojne brojne rekonstruktivne hirurške zahvate i rehabilitacione postupke. Nekada rehabilitacija traje doživotno, a radna i životna sposobnost tih ljudi je značajno umanjena.
PREVENIRANJE SVIH OPEKOTINA

Određena zanimanja nose veći rizik od opekotina, ali se većina opekotina zapravo ipak dešava kod kuće. Najosjetljivija su novorođenčad i mala djeca. Preventivne mjere kod kuće uključuju:

⦁ držati djecu dalje od kuhinje za vrijeme kuhanja
⦁ okrenuti ručke za lonac prema stražnjoj strani peći
⦁ staviti aparat za gašenje požara u ili blizu kuhinje
⦁ testirati detektore dima jednom mjesečno
⦁ zamijeniti detektore dima svakih 10 godina
⦁ držite temperaturu bojlera ispod 120 stepeni
⦁ provjerite temperaturu vode prije kupanja
⦁ sklonite-zaključajte šibice i upaljače
⦁ ugradite poklopce za elektirčne utičnice
⦁ provjerite i uklonite električne kablove sa izloženim žicama
⦁ čuvajte hemikalije izvan dohvata i nosite rukavice prilikom upotrebe
⦁ koristiti kremu za sunčanje svaki dan i izbjagavati jako sunce
⦁ uklonite proizvode za pušenje

Također je bitno imati plan za bijeg u slučaju požara i vježbati ga sa obitelji. U slučaju požara, pužite ispod dima. Ovo će smanjiti mogućnost gubitka svijesti i zarobljavanja u vatri.