POVIŠENA TJELESNA TEMPERATURA

POVIŠENA TJELESNA TEMPERATURA

Za uredno odvijanje metabolizma potrebna je stalna temperatura – homeotermnost. Prosječna tjelesna temperatura je u rasponu od 36,5 do 37,0 stepeni Celzija. Temperatura se reguliše nadzorom metabolizma i izmjene topline sa okolinom. Centar za termoregulaciju se nalazi u hipotalamusu, na promjene temperature reaguje ili pojačanim stvaranjem ili pojačanim odavanjem u cilju vraćanja na fiziološke vrijednosti.
Povišena tjelesna temperatura nastaje zbog podešenosti centra za termoregulaciju na višu razinu, što posljedično dovodi do pojačanog stvaranja te smanjenog odavanja topline. Mogu je uzrokovati endogeni (interleukini, prostaglandin) i egzogeni (raspadni produkti bakterija) pirogeni.
Brojni su uzroci koji mogu dovesti do povišene tjelesne temperature:
⦁ infektivni (mikroorganizmi koji posjeduju egzogene pirogene i/ili potiču lučenje endogenih pirogena),
⦁ neinfektivni (imunološke reakcije preosjetljivosti i autoimune bolesti),
⦁ paraneoplastični (različiti tumori),
⦁ resorptivni (u slučaju nekroze tkiva nakon npr. akutnog infarkta miokarda),
⦁ jatrogeni (primjena lijekova, cjepiva) itd.
Povišena tjelesna temperatura dovodi do ubrzanja metabolizma (za jedan stepen Celzija metabolizam se ubrza za 13%), povećane aktivnosti odbrambenog sistema, povećanog srčanog minutnog volumena, tahikardije (za jedan stepen Celzija dolazi do porasta frekvencije srca za 8 do 10 otkucaja), tahipnee (zbog podražaj respiratornog centra).
Povišena tjelesna temperatura je najčešće dio općih infektivnih simptoma, te je udružena sa osjećajem slabosti, malaksalosti, bolom u mišićima i zglobovima, glavoboljom, gubitkom apetita i slično.
S obzirom na to koliko tjelesna temperatura može biti povišena, govorimo o:
⦁ subfebrilosti (37,1-37,9),
⦁ febrilnosti (38,0-39,9),
⦁ visokoj febrilnosti (>40,0).

Visinu tjelesne temperature se može izmjeriti aksilarno, sublingvalno, rektalno, te na membrani timpani. Sublingvalno i rektalno izmjerene vrijednosti su za pola stepena Celzija više od aksilarnog.
Za liječenje se koriste fizikalna i medikamentozna antipireza. U metode fizikalne antipireze spadaju hladne obloge, tuširanje, izbjegavanje utopljavanja, mlake kupke i drugo. Antipiretici su lijekovi koje koristimo za obaranje povišene tjelesne temperature.