Danas 17.maja 2024. godine obilježavamo tužne 32. godine od smrti Prim.Dr.Silve Rizvanbegović , koja je izgubila svoj život upravo na terenu, spašavajuci 14 naših sugrađana, a mučki je ubijena hicima iz kasarne Maršal Tito u noći 17. maja. 1992. godine, oko 22 sata i 30 minuta, i tim je ujedno bila i prvi ljekar koji je dao svoj život spašavajući živote drugih ljudi u Sarajevu.

Dr.Silva Rizvanbegović je začetnik urgentne medicine i edukacije u našoj ustanovi čiju viziju i misiju pratimo do  dana danas.

Doktoricu, lično nisam poznavala, ali slobodno mogu reći da sam njen učenik kao i mnoge moje kolege jer sam učila od Prim.Dr.Tihomira Bere koji je radio i učio sa njom kako biti ljekar sa ogromnom emapatijom prema pacijentima, profesionalizmom i kolegijalnošću.

Stoga, smo odlučili obilježavanje godišnjice pogibije Prim. dr. Silve Rizvanbegović upriličiti u prostorijama Centra za Edukaciju Zavoda za hitnu medicinsku, koji sa ponosom nosi njeno ime : Prim: dr Silva Rizvanbegović.

Obilježavanju su prisustvovali članovi porodice Dr Rizvanbegović, kćerka gospođa Ana,  kao i gospodin Salih Krečo koji je tu noć bio teško ranjen kao  vozač kardiomobila,  u kojem je naša herojina izgubila život. Godišnjicu smo obilježili i polaganjem cvijeća na spomen ploču ispred  centralnog objekta Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS.

Godišnjici je prisustvovao i  gospodin Admir Bajramović, suprug , preminule zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo,  gđe.Segmedine Srne Bajramović, , koja je bila i incijator  da se Edukativnom centru Hitne medicinske pomoći KS i dodijeli ime „Prim.Dr.Silva Rizvanbegović“. Porodici gđe. Segmedine Srne Bajramović  smo posthumno dodijelili zahvalnicu za doprinos u radu naše ustanove.

Smrt dr. Rizvanbegović bila je veliki gubitak za medicinsku zajednicu i građane Sarajeva. Postala je simbol hrabrosti i humanitarnosti. Njezino nasljeđe se poštuje na različite načine, uključujući i imenovanje ulice u naselju Stup, te kroz memorijalne događaje  poput nogometnog  turnira koji nosi njeno ime.

Njena priča služi kao snažan podsjetnik na rizike s kojima se suočavaju medicinski profesionalci u ratnim zonama i njihovu nepokolebljivu predanost spašavanju života.