“Jučer ujutro pri dolasku na posao dočekuje me pacijentica sa razarajućim bolom u grudima. EKG-om se verificira akutni infarkt miokarda („srčani udar“). Pacijentica iznimno hemodinamski nestabilna. Svjesna situacije da ne može kao takva preživjeti transport do Travnika zovem interni prijem KUM-a na Kliničkom centru u Sarajevu. Kolegici sa KUM-a objašnjavam situaciju da je pacijentica u kritičnom stanju, kolegica odgovara da se uputi ka njima i da će pripremiti sve neophodno za njen prijem. S obzirom da se pacijentici pogoršava stanje u toku transporta a mi nemamo kardiomobila, Sarajevska HMP preuzima pacijenticu u Vogošći i vozi na KUCS. Pacijentici se tamo plasira stent i time stabilizuje njeno stanje. Kao takva sa hitno urađenom PCI (primarna perkutana koronarna intervencija) pacijentica ima dobre šanse za preživljavanje. To je nešto što što mi u medicini nazivamo „zlatnim satom“. I “zlatni sat” je razlog zbog čega vam pišem sve ovo. Ovakve situacije su naša svakodnevnica, samo što svi pacijenti nisu te sreće u nesreći da budu odmah upućeni u Sarajevo. Nedostatak interventne kardiologije na našem kantonu je gorući problem za koji malo ko osim ljekara u Travniku i Novoj Biloj koji su prinuđeni da zbrinjavaju i održavaju na životu pacijente bez mogućnosti hitne PCI, ima sluha. „Zlatni sat“ je jučer nekome spasio život. „Zlatni sat“ je luksuz kojeg NEMAJU stanovnici SBK kantona.”
Dr.Indira Melezović
